Na svoje prvo iscjeljivanje išla sam na preporuku prijateljice. Nisam previše očekivala, tek možda da malo smirim um (koji je, nakon zatvaranja trgovine u kojoj sam radila 17 godina ,blago rečeno, podivljao od straha). Već u prvim minutama tog susreta, moje oči su se nekontrolirano počele pomicati lijevo - desno, osjećaj plutanja, mira, tonuća.. Pri slijedećem susretu, moje noge i ruke su se pomicale kao da ih škakljaju i vuku mala djeca, koja se pri tome ludo zabavljaju. Malo je reći da sam bila očarana! Ubrzo nakon iscjeljivanja, moja godinama uvećana štitnjača se vratila  u normalu. Odlučila sam se i za trajno povezivanje, tj. osobnu rekonekciju. Život kao da se ubrzao. Alergije koje su me pratile 25 godina, polako su se stišavale. Neke su nestale zauvijek! Koje olakšanje! Prije sam primala injekcije kortikosteroida, pila lijekove osam mjeseci godišnje, pumpice, inhalatori, kapi, tablete...svejedno bih završavala u bolnici s astmatičnim napadajima.. Osobna rekonekcija je sve to odnijela. Što je još važnije, promijenila sam odnos prema sebi samoj. Više cijenim svoje i tuđe osjećaje, intuiciju, instinkt. Neki odnosi, koji su izgledali kao da će biti zauvijek ovdje, jednostavno su se završili, došli do kraja. Sada, s vremenskim odmakom, razumijem i zašto. Kroz rekonekciju upoznala sam puno hrabrih duša koje su mi pokazale što znači živjeti s povjerenjem u Boga, Ljubav, Univerzum..otvorilo se bezbroj nekih novih vrata, interesa, koji kao da su oduvijek bili ovdje, samo malo prikriveni. Rekonekcija je proces koji vjerojatno traje zauvijek. Mijenjam se i nisam ona osoba koja sam bila od prije nekoliko godina, mjeseci. Učim, ali na lakši način.